Od Reva do Psalma: Kako sam postao „mistik“
Glazba je jedini prolaz kroz koji ljudska duša može ući u svijet nevidljivog, a da ne mora platiti ulaznicu koju si ionako ne može priuštiti." – (Parafraza inspirirana mojim trenutnim stanjem novčanika i duha)
Shizofrenija streaming platformi
Dopustite da vam predstavim svoj najnoviji identitetski poremećaj. Ako na Spotifyju tražite >>>FELIKSA<<<, vjerojatno očekujete beat koji vas tjera da zaboravite na sutra i popijete litru vode u mračnom klubu. No, ako zalutate na >>>FELIK UNIT<<<, dočekat će vas nešto sasvim drugo. Umjesto lasera – tamjan. Umjesto dropa – gregorijanski koral.
Odlučio sam razdvojiti ta dva svijeta. Prvenstveno zato da ljudi koji plešu na techno ne dožive egzistencijalnu krizu usred seta, ali i zato da moji su-vjernici ne pomisle da sam u slobodno vrijeme "đavolji DJ". Dakle, Feliks Unit je moje sigurno utočište za domoljublje i vjeru. Moj osobni oltar izgrađen od nula i jedinica.
Latinski, orkestar i strah od Inkvizicije
Moja najnovija pjesma inspirirana je >>> PSALMOM 6<<<. Često ga molim, snažno ga osjećam, on je onaj "sirovi" vapaj Bogu koji me svaki put protrese. Ali, naravno, ja ne bih bio ja da to nisam zakomplicirao.
Htio sam taj osjećaj mističnosti. Onu atmosferu starih katedrala gdje prašina pleše u zrakama sunca, a ti se osjećaš i malim i vječnim u isto vrijeme. Zato sam bacio hrvatski jezik kroz prozor i posegnuo za latinskim. Zašto? Jer na latinskom sve zvuči deset puta svetije i barem pet puta inteligentnije. Čak i kad pjevaš recept za sarmu na latinskom, zvuči kao da prizivaš arkanđele.
U pjesmu sam ubacio muški koral. Zvuče kao zbor svećenika i sad imaju onaj duboki, autoritativni "vjeruj mi na riječ" vokal. Sve to prati snažan orkestar i klasični aranžman. Nema elektronskih bubnjeva, nema syntha koji izbija. Samo čista drama u najboljem smislu riječi i duh vremena koji nas podsjeća da nismo izmislili toplu vodu (ali smo je barem znali blagosloviti).
Kreativna sirotinja i "Stock Video" misticizam
Naravno, sad se pitate: "Felikse, gdje je onaj visokobudžetni spot s helikopterima iznad Vatikana?" Odgovor je jednostavan: nema para. Ovo je projekt iz čiste ljubavi, a ljubav je, kao što znamo, besplatna, ali najskuplja. Moji spotovi su trijumf stock videa. Satima sjedim i kopam po besplatnim snimkama pokušavajući pronaći kadar koji ne izgleda kao reklama za pastu za zube, nego kao duboka kontemplacija o prolaznosti života. To je moj "eksperimentalni minimalizam" (čitaj: nemam za bolje, ali se trudim da izgleda kao art).
I dok to radim, uvijek me kopka ona misao: hoće li me moji optužiti za herezu? "Vidi ga, jučer u klubu, danas pjeva psalme, što je sljedeće – techno misa?" A s druge strane, ekipa iz elektronskog svijeta me gleda kao da sam odjednom počeo nositi sandale na čarape i pričati s pticama.
Zaključak: Iz ničega u vječnost
Unatoč svemu, ovaj odmak od klupske buke prema tišini (i buci) orkestra je ono što mi je trebalo. To je bijeg u osobno, u ono što ne prodaje ulaznice, ali puni baterije duše.
Ako čujete moćne muške glasove na latinskom, znajte da to ne pjeva vatikanski zbor, nego Feliks u svom studiju, boreći se s latinskom gramatikom i nadajući se da ga susjedi neće prijaviti jer "opet priziva duhove".
Ovo je moj eksperiment. Moja mističnost. Moja vjera upakirana u besplatne video isječke i puno, puno srca.
Vjerojatno sad gledate u ovaj drugi video i mislite si: 'Čekaj, zar nisam upravo vidio ovaj video?' Kriv sam! Zašto objava u duplom pakiranju? Pa, jedan link je s mog osobnog kanala, a drugi je službena VEVO verzija. Iskreno? VEVO je tu uglavnom da mi nahrani ego. Ima nešto u tom malom logotipu zbog čega se osjećam kao da sam napokon 'uspio'. Nazovimo to malom profesionalnom potvrdom — jednostavno ima neku drugu težinu!
Primjedbe
Objavi komentar