Studeni – Krik tišine i rana koja ne zacjeljuje: Hrvatska i labirint sjećanja
Studeni. Kada magla obavija nizine i opalo lišće šušti pod koracima, Hrvatska ne ulazi samo u novo godišnje doba, već zaranja u sveti mjesec pijeteta. To nije puki kalendarski prijelaz, već duboko utkana neuralgična točka kolektivne duše, mjesto gdje se 1991. godine dogodio zenit tragedije – točka loma nakon koje ništa više nije bilo isto. U ovom se mjesecu bol mjeri u tisućama, a svaki dan nosi težinu vukovarskog i škrabrnjskog križa.
Upravo u toj svetoj tišini, u razdoblju kada bi svaki ton trebao biti reduciran na šapat, pred nas se postavlja mučno činjenično stanje: organizacija kulturnih manifestacija srpske manjine, a posebice onih čiji je sadržaj namjerno kontroverzan ili posvećen ideolozima velikosrpske politike. Psihološki gledano, kolektivna trauma funkcionira poput osobne: određeni datum postaje okidač boli, straha i obrambenih reakcija. Organizirati proslave ili odavanje počasti suautorima Memoranduma SANU-a u mjesecu Vukovara, nije samo nedostatak elementarnog takta. To je, svjesno (pod krinkom nesvjesnog: "šatro nismo znali"), provokacija s predumišljajem.
To je čin "plesa na dan nečije smrti" – metafora koja savršeno opisuje ovaj moralni delikt. Plaćanje poreza daje građanska prava, ali nikoga ne abolira od moralne odgovornosti i duboke osjetljivosti prema većinskom narodu s kojim dijeli isti životni prostor. Ako je u Hrvatskoj dobro živjeti, to podrazumijeva poštovanje njezine povijesti, njezinih najvećih rana, a ne samo njezinih zakona. Nečije inzistiranje na provokativnom sadržaju u takvom trenutku ukazuje na suptilni rat koji se vodi simbolima i osjećajima. Memorandum SANU-a nije bio samo dokument; bila je to hladna, sustavna strategija destabilizacije, smišljena da se kroz kulturu, medije i akademske krugove potkopa hrvatski identitet. Prvi je korak bio uvući se u akademske krugove, potom u medije i kulturu, zatim u obrazovanje, i na kraju u financije. Ova strategija nije pusta teorija, već bolna stvarnost. Kada se osvrnemo, vidimo da su velike nacionalne televizijske kuće poput Nove TV i RTL-a, kao i mnoge hrvatske radio postaje, u vlasništvu ili suvlasništvu subjekata iz Srbije. Slično je i s novinama i portalima. Ta infiltracija u ključne informativne i kulturne arterije društva jest jasan dokaz da se plan Memoranduma SANU-a sustavno provodi, tiho, ali učinkovito, iznutra destabilizirajući hrvatski prostor. Organiziranje događanja u studenome, posvećenog jednom od tih ideologa, savršeno se uklapa u logiku "slona u staklani" – izazvati burnu reakciju, predstaviti se kao žrtva, i time ponovno destabilizirati državu.
Kaos agresije i povremena neodlučnost države – unutarnja borba
Najveća bol, međutim, ne leži samo u provokaciji, već u bolnoj disproporciji hrvatskog odgovora, koji je podvojen između države i građana (ovih i onih)
Hrvatska se ne suočava samo s vanjskim utjecajima i manjinskim provokacijama, već i s dubokim unutarnjim problemom. Snažna marksistička, komunistička i socijalistička struja u Hrvatskoj nikada nije istinski prežalila Jugoslaviju. Za te je aktere Hrvatska, čini se, jedini prostor gdje mogu prosperirati i ostvariti svoje ciljeve, koristeći je poput parazita na tijelu domaćina, jer takva priča izvan ovih granica nikoga ne zanima. Otuda potječe i taj prezir prema svemu što je domaće, hrvatsko. I dok s jedne strane imamo politički input iz Srbije, koja nikada nije prežalila gubitak teritorija koji je smatrala svojim, s druge strane imamo vlastite redove u neredu. Ti akteri, kroz političko djelovanje, sustavno nastoje vratiti partizanska imena ulicama Zagreba, a javni diskurs često relativizira Domovinski rat, proglašavajući ga "preuveličanim" ili "građanskim". Izjednačavanje žrtava, stavljanje znaka jednakosti između agresora i branitelja, postalo je svakodnevica. Taj narativ ne prestaje već trideset godina, a rezultat su stalni incidenti na rubu sukoba. Upravo to stvara dojam da se namjerno provocira u studenome, u mjesecu duboke žalosti, računajući na burnu reakciju.
Država, mora postaviti jasniju startnu točku od dosadašnje, donijeti precizniji zakon ili rezoluciju o mjesecu pijeteta, čime stvara pravni i moralni vakuum.
Taj nametnuti "teški liberalizam" kojeg država nerado tolerira zbog mira u kući, gdje granice brišu politički pacifisti željni karijere (a ne dobrog morala protiv kojih nemam apsolutno ništa) i gdje svi navodno "mogu sve", ustvari je poziv na anarhiju. Pitam se kako će se nositi New York sa novim graonačelnikom, teškim marksistom koji namjerava povući policiju s ulice jer su "previše agresivni" i postaviti povoljnije kvote broja imigranata da se usele u grad. Hoće li postati Gotham City ?
Tu se onda pojedinci patriote osjećaju prisiljenima uzeti pravdu u svoje ruke, zbog uspostave ravnoteže. To često budu branitelji i/ili navijači jer nemaju problem izjasniti se (hvala im na tome). Kada državna politika postane pomalo nedefinirana, gubi se red i nastaje tiranija kaosa. Zavidim na Trumpu, unatoč iritantnosti bahatog lika rođenog sa zlatnom žlicom, proizlazi iz čežnje za snagom i sposobnošću da se jasno izrazi mišljenje. Hrvatski odgovor povremeno pati od nedostatka odlučnosti, iako mudrom diplomacijom premijera puno toga se i riješava. Možda sam ipak za to da se jednom odlučno lupi šakom o stol i završi priča tko je tu koga napao. Iako se s dobrim startom krene u suzbijanje, reakcije javnosti znaju postati problematilčne. Crkva je pak kao uspavani div gdje samo neki svećenici reagiraju na vrijeme. Brzina i okretnost rješavanja sukoba, morala bi postati prirotet gdje su već predviđeni scenariji i riješenja. Ne treba biti odviše mudar da znaš da će uoči svih važnih državnih blagdana izbiti nešto. Jedino što se desilo na kraju je da se hapsilo Hrvate prosvjednike bez sankcioniranja organizatora manifestacije. Mediji likuju. Čekaj samo malo !
A onda nastupa i bolni auto-sabotažni moment. Hrvat, duboko ukorijenjen u kršćanskoj etici, reagira bespotrebnom agresijom, umjesto mudrošću. Kada se na provokaciju odgovori povikom, koji uglavnom može proći ali u ovom slučaju nikako, čin je kontraproduktivan i auto-destruktivan. U tom trenutku, fokus javnosti se nepovratno prebacuje s provokatora na reakciju, čineći provokatora – žrtvom, a Hrvata – agresorom. Javnost čuje samo odjek poklika, a ne suštinu prigovora. To je poraz mudrosti. Potrebna je produhovljena snaga, ne sirova agresija. Martin Luther King mlađi nas je naučio da tama ne može istjerati tamu; to može samo svjetlost. Mržnja ne može istjerati mržnju; to može samo ljubav. Hrvat mora odgovoriti logikom etike i nenasilne moralne hrabrosti. Klečanje i molitva ispred mjesta događaja imalo bi neusporedivo veću moralnu težinu od bilo kakvog agresivnog ispada ili molitve na trgu subotom.
Albert Camus je razlikovao zločine strasti i zločine logike. Provokacija u studenome je "zločin logike", sustavna strategija. Agresivna reakcija je "zločin strasti". Hrvatska mora na zločin logike odgovoriti logikom zakona i etike.
Poziv na poštivanje prostora
Suština ovog konflikta sadržana je u jednoj jednostavnoj, no moćnoj prispodobi ispred noćnog blues kluba u Harlemu kojeg sam posjetio. Tamo stoji poruka bjelcima: "Brother, respect the room". Shvatite da blues nije glazba za ples i veselje, već vapaj porobljenog naroda, melodija tuge i žrtve. Tko to shvati, sjedi mirno, suosjeća, i osjeća se odgovornim. Tada mu izvođač, crn kao Wesley Snipes (kažu da je crnji od svakog crnca), priđe i kaže: "Hvala što si došao i poštuješ našu tragediju." Dakle, krenuo je dijalog i nadmetanje tko će koga više pohvalit i zahvaliti.
To je rješenje: Poštuj prostor pa ćeš imati suradnju, a ne otpor. Ta svi tada dijele isti prostor u kojem moraju boraviti. Nije li bolje da je mir ili ?
Studeni je u Hrvatskoj soba za žalovanje, ne za ideološku provokaciju. Srpska zajednica može slaviti svoj identitet u bilo kojem drugom mjesecu. No, prije svega, Hrvati moraju prekinuti vječni krug. Ne smiju nasjesti na prvu loptu. Umjesto agresivnog ispada, treba organizirati prosvjed ispred Sabora, tražeći promjenu zakona. Mijenjanjem zakona, država preuzima odgovornost i oduzima provokatoru argument. Mudrost pobjeđuje silu – to je jedini izlaz iz labirinta sjećanja i provokacija.
Moj prijedlog (nadopuna) rezolucije Hrvatskoga sabora o mjesecu pijeteta Domovinskom ratu
I. Uvodne odredbe i moralno polazište
Hrvatski sabor, polazeći od neupitne i povijesno utvrđene istine o Domovinskom ratu kao pravednom, obrambenom i osloboditeljskom ratu za neovisnost i cjelovitost Republike Hrvatske, te duboko svjestan veličine žrtve podnesene za slobodu, donosi ovu Rezoluciju kao temelj za trajno i dostojanstveno očuvanje sjećanja na stradale.
Ova se Rezolucija temelji na načelima suosjećanja, dostojanstva i poštovanja, te je izraz kolektivne etičke obveze da se sjećanje na žrtve nikada ne instrumentalizira, niti ne ugrožava provokacijama, a poglavito ne u razdobljima koja su neizbrisivo obilježena najvećom boli.
II. Definicija mjeseca pijeteta
Mjesec studeni (1. studenoga do 30. studenoga) proglašava se Mjesecem Pijeteta Domovinskom ratu (u daljnjem tekstu: Mjesec Pijeteta), kao vrijeme kolektivnog sjećanja, molitve i dostojanstvenog odavanja počasti svim civilnim i vojnim žrtvama agresije na Republiku Hrvatsku.
Obilježavanje ključnih datuma iz Domovinskog rata u studenome (posebice 18. studenoga, Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje) mora biti apsolutni prioritet svih državnih, lokalnih i javnih tijela.
III. Smjernice za redukciju i kontrolu javnih događanja
U svrhu osiguravanja dostojanstva Mjeseca Pijeteta i sprječavanja daljnjih trauma i provokacija, propisuju se sljedeće smjernice za redukciju javnih događanja:
Zabrana i ograničenje kontroverznih manifestacija: Strogo se preporučuje, a javnim i proračunskim institucijama se nalaže, ne davanje potpore i prostora za organizaciju svih kulturnih, umjetničkih, političkih ili drugih javnih događanja koja izravno ili neizravno slave, promiču ili relativiziraju ideje i autore Memoranduma SANU-a, velikosrpske agresije, ili dovode u pitanje legitimitet Domovinskog rata. Takvi događaji, čak i u privatnoj organizaciji, smatraju se činom namjerne provokacije i nepoštovanja sjećanja na žrtve.
Redukcija proslava i zabave: Općinama, gradovima i županijama preporučuje se izrazita redukcija svih manifestacija isključivo zabavnog, slavljeničkog ili veselog karaktera tijekom Mjeseca Pijeteta. Prioritet se daje edukativnim, komemorativnim i duhovnim sadržajima.
Odgovornost medija: Javni medijski servisi (HRT) i mediji u pretežitom vlasništvu države ili lokalne samouprave dužni su prilagoditi svoj programski sadržaj, naglašavajući dokumentarni, edukativni i komemorativni karakter, te izbjegavati pretjerano slavljeničke ili neprimjereno trivijalne sadržaje.
IV. Poziv na nenasilje i mudri odgovor
Hrvatski sabor snažno osuđuje i poziva sve građane, posebice braniteljske udruge, sportske navijače i političke aktere, da se suzdrže od bilo kakvog oblika nasilja, verbalne agresije ili upotrebe simbola i pokliča koji izlaze iz okvira ustavno-pravnog poretka.
U situacijama provokacije, snažan i moralan odgovor mora biti nenasilan i utemeljen na pravu:
Prosvjedi i izražavanje neslaganja moraju biti usmjereni prema institucijama (Vlada, Sabor, sudovi) s ciljem jačanja zakonskog okvira, a ne prema izravnom sukobu na terenu.
Moralna i duhovna snaga ima prednost nad sirovom agresijom. Mudrost pobjeđuje silu.
V. Završna odredba
Ova Rezolucija stupa na snagu danom donošenja. Hrvatska Vlada, resorna ministarstva (kulture, branitelja, unutarnjih poslova) i lokalna samouprava zadužuju se da svojim odlukama i djelovanjem osiguraju dosljedno provođenje duha i slova ove Rezolucije, čime će se uspostaviti jasan i nepovrediv etički i pravni red u zaštiti kolektivnog sjećanja.
Primjedbe
Objavi komentar