Domoljubne teme- Neopjevana himna: Odiseja hrvatskog veterana
Teret duše
Povratak iz rata je opasno putovanje, ne preko fizičkih granica, već kroz krajolike uma. Za mnoge hrvatske veterane ovo je putovanje bilo opterećeno nevidljivim opasnostima, bojnim poljem gdje su oružje bila sjećanja, a neprijatelj on sam. Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), sa svojim nametljivim sjećanjima i izbjegavajućim ponašanjima, dobro je dokumentirana posljedica rata. Veterani ponovno proživljavaju traumatične događaje, imaju noćne more, a okidači su im prizori i zvukovi civilnog života. Često se povlače od obitelji i prijatelja, gubeći interes za aktivnosti koje su im nekad donosile radost, u očajničkom pokušaju da pobjegnu od nemilosrdnog progona prošlosti.
Za značajan broj ovih pojedinaca, psihološka borba postoji u sivoj zoni poznatoj kao "PTSP ispod praga". To su veterani čiji simptomi padaju ispod strogih kliničkih kriterija za formalnu dijagnozu, ali koji unatoč tome doživljavaju značajan mentalni i fizički stres, kronično stanje nelagode koje ih ostavlja u stalnom, nepriznatom stanju patnje. Ova patnja ispod praga svjedočanstvo je neadekvatnosti isključivo kliničkog okvira za obuhvaćanje punog opsega unutarnjeg nemira veterana.
Moralna ozljeda i krivnja preživjelih
Iza simptoma PTSP-a kriju se dublje, duhovne rane moralne ozljede i krivnje preživjelih. Moralna ozljeda nije mentalni poremećaj, već "složen emocionalni ranac" koji nastaje kada se vojnik "ponaša na način koji je protivan njegovim moralnim uvjerenjima". To može biti rezultat djela nasilja, čak i ako je ono opravdano ratom, ili svjedočenja zločinima. Veteran ostaje s osjećajem srama i izdaje, osjećajući duboko kršenje svog moralnog kompasa. To je jedinstven duhovni teret, rana na duši koju nijedan lijek ne može izliječiti.
Uz to, tu je i iscrpljujući teret krivnje preživjelih, psihološki odgovor na to što si preživio dok su drugi umrli. Ovo stanje karakteriziraju samooptuživanje, tuga i mučni unutarnji monolog koji se pita: "Zašto ja?". Veteran američkog Marinskog korpusa artikulirao je taj osjećaj jezivom jasnoćom kada je rekao: "Bilo koji ranjeni veteran uvijek bi vam rekao da se želio vratiti". To nije samo želja za povratkom u vrijeme prije ozljede; to je duhovna tjeskoba osjećaja da je nečiji život došao po cijenu tuđeg, osjećaj nedostojnosti koji sam dar preživljavanja može pretvoriti u doživotnu kaznu.
Tijelo pamti
Unutarnje bitke uma i duha ne vode se u vakuumu; one ostavljaju neizbrisive tragove na fizičkom tijelu. Veliko istraživanje na hrvatskim ratnim veteranima otkrilo je jasnu i uznemirujuću istinu: oni pate od značajno veće prevalencije kroničnih medicinskih stanja u usporedbi s općom populacijom, što je jezivo svjedočanstvo da nevidljive rane rata imaju vrlo vidljivu fizičku cijenu.
Kao što se vidi u podacima u nastavku, razlike su duboke i neporecive:
Podaci otkrivaju da se stres borbe i njezini dugotrajni psihološki učinci manifestiraju kao niz fizičkih bolesti, od kardiovaskularnih bolesti do raka i psihijatrijskih poremećaja. Istraživanja na vijetnamskim veteranima dala su slične nalaze, pokazujući da su izloženost borbi i PTSP snažno povezani s kroničnim bolestima i bolestima srca, s učincima koji traju desetljećima nakon sukoba. Osjećaj veterana da pate od "bolesti koje se ne mogu izliječiti" nije osjećaj, već biološka stvarnost, biološki i psihološki odgovor na dugotrajnu traumu njihove prošlosti.
Paralelna odiseja
Borbe hrvatskog veterana nisu povijesna anomalija, već poglavlje u univerzalnoj ljudskoj sagi. Hrvatska odiseja bolan je odjek iskustava bezbrojnih vojnika iz različitih ratova i različitih nacija.
Najupečatljivija paralela je s veteranima Vijetnamskog rata. Poput svojih hrvatskih kolega, vratili su se kući u zemlju koja nije bila dobrodošla, već "podijeljena, umorna i često neprijateljski nastrojena". Umjesto parada s konfetama, dočekali su ih prosvjedi, ravnodušnost i otvoreno odbacivanje, što je dovelo do dubokog osjećaja izolacije i generacije ljudi koji su "tiho nosili svoju bol desetljećima". Ova kolektivna tišina i nedostatak društvene podrške pogoršali su njihove mentalne zdravstvene probleme, odražavajući društvenu izolaciju koja je otežala društvenu reintegraciju hrvatskih veterana.
Ova zajednička priča seže još dalje u prošlost, do Američkog građanskog rata. Veterani tog sukoba također su se po povratku borili s razočaranjem i otuđenjem. Uspostava Nacionalnih domova za onesposobljene dobrovoljce 1865. godine bilo je rano prepoznavanje obveze države da se brine za svoje veterane. Ova duga i nesavršena povijest pružanja podrške veteranima, od Građanskog rata do danas, naglašava bezvremensku istinu: tereti rata nastavljaju se desetljećima nakon završetka borbi, stvarajući novi i trajan odnos između vojnika i države.
Zajednička priroda ovih borbi, sažeta u tablici u nastavku, pokazuje da bol hrvatskog veterana nije jedinstvena, već je dio kolektivnog ljudskog iskustva, ponavljajuće svjedočanstvo trajnih i često nepriznatih troškova sukoba.
Hrvatski veterani (1991-1995)-
Društveno odbacivanje- Javna kritika zasluženih prava i pomak od heroja do žrtvenog jarca
Dugotrajni zdravstveni problemi- Značajno veće stope kroničnih bolesti poput dijabetesa i bolesti srca
Kriza identiteta/reintegracija- Militarizirani identitet koji koči povratak u civilni život; dovodi do samo-segregacije
Veterani Vijetnamskog rata (1955-1975)
Društveno odbacivanje- Dočekani prosvjedima i klevetanjem umjesto paradama i zahvalama
Dugotrajni zdravstveni probelmi- PTSP snažno povezan s kardiovaskularnim bolestima i kroničnim bolestima desetljećima kasnije
Kriza identiteta/ reintegracija- Kolektivna tišina i nedostatak podrške doveli su do osjećaja izolacije i odvojenosti
Veterani Američkog građanskog rata (1861-1865)
Društveno odbacivanje- Borba s razočaranjem i otuđenjem od života prije rata
Dugotrajni zdravstveni problemi- Tereti rata, uključujući fizičke invaliditete, nastavili su se desetljećima nakon sukoba
Kriza identiteta/ reintegracija- Veterani su postali snažni agenti sjećanja; uokvirili su kako su kasniji naraštaji tumačili njihov rat
Primjedbe
Objavi komentar